DirtyAngels Forum

Uzivajte
 
PrijemPrijem  PortalliPortalli  GalerijaGalerija  Često Postavljana PitanjaČesto Postavljana Pitanja  TražiTraži  Registruj seRegistruj se  Lista članovaLista članova  Korisničke grupeKorisničke grupe  Pristupi  

Delite | 
 

 Djordje Balasevic

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
AutorPoruka
divlji-andjeo

avatar

Broj poruka : 11
Godina : 28
Datum upisa : 13.10.2007

PočaljiNaslov: Djordje Balasevic   Sub Okt 13, 2007 3:58 am

Ne znam koliko vas ima koji slusate njega i njegove pjesme... ali stvarno, ko nije poslusao red bi bio.. pogotov ko voli balade.. i srceparajuce pjesme

evo i biografija njegova, koju sam skupljala jedno vrijeme Very Happy

Djordje Balasevic je rodjen 13. maja 1953. godine u Novom Sadu. Gimnaziju je napustio u trecem razredu pa je ispite polagao vanredno. Upisao je geografiju, jer, po sopstvenom priznanju, na diferencijalnim ispitima nije bilo matematike. Osnovna ambicija u srednjoj skoli bila mu je da postane fudbaler. Ali kada je kao sedamnaestogodisnjak lezao bolestan, pojava jedne muhe u sobi ga je inspirisala da komponuje svoju prvu pesmu "Otkud muva". Zatim je poceo da pise prepjeve stranih hitova za emisiju "Muzicki klub", a sa drugarom koji se snalazio na gitari, otpoceo je i zajednicki rad. Godine 1977. pristupio je akusticarskoj grupi Zetva sa kojom je septembra te godine snimio neobavezan tango "U razdeljak te ljubim". Pjesma je preko noci postigla ogromnu popularnost tako da je singl prodat u oko 180.000 primeraka. Zetva je vrlo brzo pocela da se pretvara u festivalsku grupu strpanu u orkestarske aranzmane, pa ih pocetkom 1978. godine Balasevic napusta i sa Vericom Todorovic osniva Rani mraz. Buduci da se nisu rastali kao prijatelji, novu grupu je nazvao inspirisuci se sibirskom poslovicom: "Ako se nadas dobroj zetvi, cuvaj se ranog mraza". Zetva zatim objavljuje LP "Vreme zetve" (RTV LJ 1979.) i prestaje sa radom. Sa pjesmom "Moja prva ljubav" Rani mraz ucestvuje na festivalu Opatija 78. Kroz Rani mraz je prolazilo puno muzicara, a gitaru je jedno vreme svirao i fudbaler Slobodan Pavkovic. Tokom 1978. godine izbacuju seriju hit singlova, meteroskom brzinom osvajaju trziste i postizu impresivne tiraze. Balasevicevi emotivni tekstovi i jednostavne melodije donose osvjezenje na posustaloj zabavnoj sceni, a predstavljaju i dobru spregu sa pop muzikom. Uoci snimanja pesme "Racunajte na nas" pridrzuju im se bivsi clanovi grupe Suncokret, Biljana Krstic i Bora Djordjevic. Zahvaljujuci drugacijem tretmanu revolucije u odnosu na uobicajene soc-realisticke pjesme, "Racunajte na nas" ubrzo biva promovisana u generacijsku himnu koja se trosi u svakoj pogodnoj prilici. A tada ih je bilo napretek.
Posle dva meseca rada sa Ranim mrazom, leta 1978. godine, Bora Djordjevic napusta grupu svjestan razlike u autorskom senzibilitetu izmedju njega i Balasevica i formira Riblju corbu. Uoci snimanja debi albuma grupu napusta i Verica Todorovic. Buduci da je jos kao tinejdzer bio veliki postovalac Korni grupe, Balasevic produkciju i aranzmane na albumu "Mojoj mami umesto maturske slike u izlogu" prepusta bivsim clanovima ove grupe, gitaristi Josipu Boceku, a kao studijski muzicari tu su basista Bojan Hreljac, bubnjar Vladimir Furduj, klavijaturista Sloba Markovic i saksofonista Mica Markovic. Sa ploce se izdvajaju pesme "Sve je dobro kad se dobro svrsi", gde se kao gost pojavljuje violinista Jovan Kolundzija, "Mnogo mi znaci to", "Neki novi klinci", "Drago mi je zbog mog starog". U njima se ostvaruje kompletan okvir formule za buducnost: nostalgija, nezne slike i baladicnost uz razradjenu fabulu. Tokom ljeta 1979. godine Balasevic i Biljana Krstic nastupaju po Jugoslaviji, a prati ih grupa Neoplanti za koju Balasevic povremeno pise tekstove. Na koncertima, izmedju pjesama, Balasevic drzi duge monologe na aktuelne teme, kao sto je susret sa fantomskim vozacem "porsea" na beogradskom trgu Slavija a neizbjezna je i prosirena verzija "Snase na salasu" koja poprima karakter duhovite monodrame. Sa njim se na nekim svirkama pojavljuju pjesnici Mika Antic i Pero Zubac. Na festivalu Split 79. Balasevic osvaja prvu nagradu pjesmom "Panonski mornar". Septembra 1979. godine svoju popularnost potvrdjuje na osam rasprodatih koncerata u beogradskom Domu sindikata. Tokom 1980. godine sluzi JNA u Zagrebu i Pozarevcu gde glumi u TV seriji "Vojnici". U to vreme Zdravku Colicu daje pjesmu "Zbog tebe" i neke tekstove za album Srebrnih krila "Sreo sam ljubav iz prve pjesme".
Krajem godine izlazi album "Odlazi cirkus" i to je poslednja ploca pod firmom Rani mraz.
Aranzmane za pjesme su radili Josip Bocek i Gabor Lendjel a ona donosi seriju hitova: "Prica o Vasi Ladackom", "Mirka", "Menuet", "Zivot je more". Razocaran pratecim elementima scene, Balasevic tada najavljuje da ce se povuci iz medija, da planira redovno objavljivanje ploca, ali bez intervjua i uobicajene guzve.
Pocekom 1982. godine objavljuje album "Pub" kojim zvanicno zapocinje solo karijeru. Ploca opet belezi uspesne pesme "Boza zvani Pub", "Pesma o jednom petlu", "Lepa protina kci", "Ratnik paorskog srca". U TV seriji "Pop Cira i pop Spira" tumaci sarmantnu ulogu berberina Shace. Zimu 82./83. godine provodi na turneji i prvi put rasprodaje beogradski Sava centar.
Polovinom decembra 1983. godine objavljuje LP "Celovecernji The Kid" sa pjesmama "Svirajte mi jesen stize, dunjo moja", "Neko to od gore vidi sve", "Blues mutne vode", "Lunjo", "Don Francisko Long Play".
Slijedeci LP "003" donosi nove hitove: "Slovenska", "Al' se nekad dobro jelo", "Badnje vece", "Olivera". Kao i prethodne, i ovu plocu je producirao Josip Bocek.
Slijedeci album "Bezdan"
Balasevic radi sa ekipom koja ce mu ubuduce biti redovna studijska i koncertna potpora. LP producira Djordje Petrovic, a za aranzmane je zadužen klavijaturista Aleksandar Dujin. Tada prvi put u studiju uspijeva vjerno da zabiljezi senzibilitet svojih pjesama a posebno je upecatljiv u temama "Ne lomite mi bagrenje", "Bezdan", "Slow motion" i "Ne volim januar".
Na duplom zivom albumu "U tvojim molitvama-balade" nasli su se snimci sa uspjesnih koncerata u Zetri (Sarajevo, novembar 1986.), Ledenoj dvorani (Zagreb, novembar 1986.), Sava centru (Beograd, decembar 1986.), Studiju M (Novi Sad, maj 1987.) i Salati (Zagreb, jul 1987.). Uz snaznu potporu publike Balasevic je otpevao neke od svojih najupecatljivijih balada, a jedina nova pjesma "Samo da rata ne bude" snimljena je u studiju uz pomoc djece iz obdanista "Sonja Marinkovic" i osnovne skole "DJ.Natosevic".
Slicnom muzickom linijom Balasevic nastavlja na ploci "Panta rei". Tako u pjesmi "Soliter" analizira politicko-nacionalno stanje u tadasnjoj Jugoslaviji, blues formu razradjuje u "Neki se rode kraj vode" i "Nemam nista s tim", licna preispitivanja u "Starim" i "Jednom su sadili lipu" a odgovor na "Racunajte na nas" i svoje aktuelno vidjenje druga Marsala formulise u pesmi " Requiem".
LP "Tri posleratna druga" koji je dobio podnaslov "Muzika iz istoimenog romana" snimaju 1989. godine Dujin, basista Aleksandar Kravic i muzicari iz Rijeke, gitarista Elvis Stanic (ex Linija 32, Denis & Denis, Dr Doktor) i bubnjar Tonci Grabusic.
Na toj ploci Balasevic se pozabavio karikiranom rap formom u "Sugar rap", etno zvukom u "Devojka sa cardas nogama" a ponudio je svoje osecajne iskaze u "Kad odem", "D-moll", "Caletova pesma", "Saputnik", "O boze".
Na snimanju ploce "Marim ja..." pored redovnih saradnika, u novosadskom studiju juna 1991. godine ucestvuju Davor Rodik (pedal steel gitara), Nenad Januzovic (udaraljke) i Josip Kiki Kovac (violina).
Ploca donosi pjesme "Nevernik", "Divlji badem", "Ringispil", "Covek za koga se udala Buba Erdeljan..."... ( MENI LICNO JE OVO NJEGOV NAJBOLJI ALBUM....)
Sa pocetkom rata Stanic i Grabusic prekidaju saradnju sa Balasevicem i 1991. godine pokrecu jazz rock sastav Stanic group. Stanic je, inace, studirao jazz kompoziciju na univerzitetu Berkli u Americi, radio je mjuzikle i predstave za djecu. Objavio je instrumentalni CD "Terra Sacra" (Croatia Records 1997.), a u pripremi je ploca sa materijalom iz mjuzikla "Slomljeno jato". Ratne godine Balasevic provodi sklonjen od javnosti i mobilizacije buduci da vojne vlasti pokazuju veliku volju da ga posalju na front, tako da za Novu 1992. godinu iz sasvim razumljivih razloga ne dolazi u Sava centar.
CD "Jedan od onih zivota.." snima krajem 1993. godine sa stalnim saradnicima: Aleksandar Dujin (klavir), Dusan Bezuha (gitara), Djordje Petrovic (klavijature), Aleksandar Kravic (bas), Josip Kovac (saksofon) i Dragoljub Djuricic (bubnjevi). Ploca donosi optimisticki hit "Ja luzer?", ali i pjesme inspirisane ratnim tragedijama "Covek sa mesecom u ocima " i "Krivi smo mi".
Posle duze pauze CD "Na posletku" objavljuje pocetkom 1996. godine. U ekipu saradnika dolazi mladi bubnjar Petar Radmilovic koji se prije toga ogledao u jazz vodama.
Nove pjesme "Regruteska", "Namcor", "Drvena pesma", "Dodjoska" snimljene su uglavnom na akusticnim instrumentima uz ucesce gudaca "Svetog Djordja", a upotrebljeni su fagot, oboa, truba i violina koje verno docaravaju atmosferu Balasevicevih stihova.
U vrijeme trvenja i previranja u Srbiji 2000. godine izlazi njegov album "Devedeste", sa kojeg se izdvaja pjesma "Ziveti slobodno" koja je postala simbol borbe protiv Slobdana Milosevica kao i pjesma "Legenda o Gedi Gluperdi".
Sa ovog albuma izdvojila bih jos pejsmu "Sevdalinka".
I, poslednji album izdaje pod nazivom "Dnevnik starog momka". Album sa kojim se Djordje Balasevic ponovo vraca svom vjernom stilu kao i pisanju o ljubavi. Interesantno je da su svi nazivi pesama zenska imena, a njihov akronim cini recenicu "Olja je najbolja".
U Sava centru, svom tradicionalnom prostoru, Balasevic je zapoceo sa cetiri nastupa koje je odrzao oktobra i novembra 1982. godine. Prvobitna ideja je bila da tokom godine nastupa jednom mjesecno i da publici uz svirku nudi i redovne komentare. Kako su prvih sest nastupa bili vrlo uspesni, doslo se na ideju da organizuje novogodisnje koncerte sto je, najvise zahvaljujuci publici, pretvoreno u tradiciju. Ti koncerti su svake godine izazivali sve vece interesovanje, tako da je Balasevic u zimu 96/97. godine imao deset rekordnih rasprodatih svirki, te je zakljucno sa tom serijom u Sava centru nastupao 107 puta( ko li ce nadmasiti...)Od 1994. godine Balasevic povremeno drzi koncerte u Sloveniji gde postize veliki uspeh.
Pjesma "Sloboda ne" koju je snimio jos u jesen 1992. godine, prvi put je zvanicno objavljena na kompilacijskom disku "Nas slusaju svi, mi ne slusamo nikoga!" (Radio Index 1997.) izdatog povodom gradjanskog protesta koji se odvijao u zimu 96/97. godine. U Sloveniji je objavljen Zivi CD "Da l' je sve bilo samo fol?" (D Moll 1997.) snimljen na koncertu odrzanom 6. decembra 1996. godine u Mariboru.
Slovenacki sastav Zaklonisce prepeva je na svojoj kaseti "Nešto kao Dzimi Hendriks" (Shelter Records 1996.) obradio Balasevicevu "Racunajte na nas", a Voodoo Popeye je na CD-u "Voodoo Epopeje" (Komuna 1997.) obradio pjesmu "Oprosti mi Katrin".
Balasevic je tokom karijere objavio pesmaricu sa svojim tekstovima "Racunajte na nas", roman "Tri posleratna druga" (1991.), knjigu novinskih komentara "I zivot ide dalje (sve dalje odavde...)" (United Media 1993.) i knjigu "Dodir svile" (Biblioteka "Zarko Zrenjanin" 1996.) u kojoj je izbor tekstova sa ploca. Roman "Jedan od onih zivota" (Prometej 1997.) bavi se periodom od 1. do 15 novembra ratne 1991. godine. Balasevic je napisao scenario i tumacio glavnu ulogu u TV seriji "Specijalna redakcija", glumio u TV serijama "Vojnici", "Pop Cira i pop Spira", "Panonski mornar", i u filmu "Vojnici". Za svoj rad dobio je Nagradu punoletstva, Oktobarsku nagradu Novog Sada, Estradnu nagradu Jugoslavije, nagradu za literarni doprinos u oblasti estrade na "Domanovicevim danima satire" i nagradu Todor Manojlovic za poseban umjetnicki senzibilitet.

Na kraju, sta reci? Ovaj veliki kantautor je i ambasador dobre volje UNICEF, cak je dozivjeo da Sagako Ogata licno dodje u Novi Sad da mu preda pasos. Slavljen i osporavan, on je jedan od najvecih umjetnika svog vremena i umjetnik cije ce se pjesme pamtiti dugo dugo.

Bice mi drago ako ste procitali nesto novo o njemu.

(Koristeni su http://www.balkanmedia.com/ i http://oaza.co.yu/muzika/djole/uvod800x600.php kao i moji licni utisci i razmisljanja)

na kraju... nesto o njemu..od njega licno...:

"Rođen sam kao prvi Balašević. Moji su do 1941. bili Balaševi, deda je tada pazario ono -ić- da nam ne bi "pomadžarili" familiju, ne daj Bože?
Tek moj ćale, 1947, oženivši moju majku, Veroniku Dolenec, "polak" Madžaricu, kako je deda izračunao.
Bio je 11. maj 1953, rano jutro, mama je zato želela da me nazove Zoran, ali je deda rekao da je to ime za sodarskog konja, i insistirao da me nazovu "Đoka", po njemu, što, medu nama, ponekad ume da bude još neprijatnije.
Našli su se nekako na Đorđe, priznajem da nisam baš oduševljen, ali do sad sam se već navikao, šta je, tu je.
Bik sam, dakle, u podznaku blizanac, dominantni navodno.
Školovao sam se sa promenljivim uspehom, bolje da ne pričamo o tome, to je bio period negativne afirmacije moje ličnosti.
Igrao sam fudbal, ovisnički, neki misle da sam bio šmecer, neki da nisam imao pojma, u pravu su i jedni i drugi, što je najgore samo što ja sad ne znam kako bih vam to objasnio.
Prvu ploču sam snimio u jesen sedamdeset i sedme, ništa okruglo, džaba računate. Pa ne treba meni jubilej da bih radio koncerte, šta vam pada na pamet?
Naveo sam to više da bih se malo pohvalio iskustvom koje, eto mogu izmeriti jedino tim tegom, sedamnaest godina teškim. To iskustvo je ujedno i najveća kvalifikacija koju sam stekao, pa bih, ako se priznaje, time mogli udovoljiti i narednoj stavki upitnika za moju biografiju.
Po zanimanju sam znači, samouki velikan, što je šala, dabome.
Ja sam samo jedan prosečan momak. Natprosečno talentovan, doduše.
Prvu ploču sam snimio, poslednju još nisam, toliko o diskografiji.
Uskoro će izaći i moja treća knjiga, a drugi roman, jeftina ljubavna priča, bez ikakvih pretenzija, odavno sam shvatio da nisam najpametniji na svetu. Mada se ni plasman medu prvih pet ne može nazvati neuspehom.
Planiram još i da snimim neke svoje stare pesme ponovo, izdavačke kuće koje su vlasnici snimaka ne objavljuju ih više iz nekih razloga, ali neće biti problema, većinu pesama znam već skoro napamet, ostale ću pevati na la-la-la. Sem toga imam pristojne kućne zalihe nagrada&priznanja, ali rok im polako ističe.
Sa datumima inače baratam slabije, sećanja klasifikujem po sasvim drugom sistemu, pa sad ipak neću uspomene heftati za stranice starih kalendara, pogrešiću, bojim se. Bilo ih je baš lepih, ukratko. Vredelo je, definitivno.
Privatno sam zaljubljen u Oliveru, baš ono, kao da je tuđa, Bože prosti.
Na početku karijere sanjao sam san o bendu sastavljenom od prijatelja.
Na kraju karijere dosanjao sam taj san, eto.
Baš me hoće karta."
Nazad na vrh Ići dole
Pogledaj profil korisnika
divlji-andjeo

avatar

Broj poruka : 11
Godina : 28
Datum upisa : 13.10.2007

PočaljiNaslov: Re: Djordje Balasevic   Sub Okt 13, 2007 4:06 am

Te noći sam joj oćutao najlepše reči koje znam...

Jednom je rekla da bi sve dala da čuje to što oćutim, i otkrio sam joj tajnu o starom drvetu koje raste na ničijoj zemlji između devet salaša, u fantazmagoričnoj oazi koja se u Sahari žita priviđa samo onda kada se to njoj prohte, tako da ni najprefriganijim geometrima nikad nije opšlo za rukom da je osvoje svojim instrumentima...
I tako, obično u nekoj vedroj noći, roj Neizgovorenih Reči nepovratno odbegne iz košnice misli i u potrazi za novim mestom sumanuto pokušava da otkrije prečicu do najbližih zvezda, ali zna se, još niko sem prevejane skitnice Pogleda nije uspeo da dospe do Tamo...
I onda, pred zoru, kad posustalo krenu da se stropoštavaju, Vetar probere najlepše, podmetne pod njih svoje paperjaste uvojke, kao jastučiće, i nežno povuče finu četku te velike krošnje kroz svoje kose...
I Neizgovorene Reči ostaju da trepere u lišću starog drveta zauvek, rekoh joj, kao miris tvoje kose na mom češljiću od jantara...
"Zauvek?", pitala je uplašeno...
O, ne, ispravih se, izvini, zaboravio sam da "zauvek" ne postoji...
Jednog dana, dakako, strovaliće se i to stablo, oprljiće ga Oluja šenlučeći gromovima nad ravnicom, složiće se kao kula od karata pod teretom Neizgovorenih Reči, ili polegnuti tiho i neprimetno, kao kazaljke na tri i petnaest, ko će ga znati?
Ali naići će čerga tog leta, i to ne Mečkari ili Džambasi, ni Gatari ni Korpari, nego Veseli Svirači Tužnih Očiju, praćeni crnim kosovima iz visokih Prekodonskih stepa, i još izdaleka, uspravivši se u sedlu, primetiće u gustoj travi naročitu račvastu granu boje majskog sumraka, od koje bi se mogla izdeljati odlična viola?
I, više nego dovoljno godina kasnije, možda nečija, možda proseda, možda bez ikoga, ti ćeš ugledati belog leptira na jorgovanu, i širom otvoriti prozore mameći ga da ti sobu opraši polenom i prolećem. A ulicom će prolaziti mali Cigan sa violom, videćeš samo drozdovo pero na šeširu kako promiče za šimširom, i začućeš Neku Staru Dobru Nepoznatu Pesmu, koju prvi put slušaš, a godinama je znaš...
I zaplakaćeš, istog časa...
I najzad shvatiti kako sam te voleo...



Samo On moze nesto ovako napisati...
Djordje Balasevic...
Nazad na vrh Ići dole
Pogledaj profil korisnika
 
Djordje Balasevic
Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
Strana 1 od 1
 Similar topics
-
» Djordje Balasevic
» Jedan od onih zivota...Djordje Balasevic
» Đorđe Balašević
» Jedan od onih života-Djordje Balasevic
» Taj romanticni Balasevic

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
DirtyAngels Forum :: [Zabava] :: Muzika-
Skoči na: